U ovom se radu analizira kako pojedini oblici obrazovanja i razvoja ravnatelja utječu na sposobnost ravnatelja hrvatskih osnovnih škola za uravnoteženjem zahtjeva pojedinih dionika škole, a samim tim, i na učinkovitost (performanse) škole, shvaćene kao neprofitne organizacije. Provedbom ankete na indikativnom uzorku ravnatelja osnovnih škola, izabranih od strane Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola, željeli su se utvrditi efekti postojeće institucionalne podrške ravnateljima. Pritom je utvrđena i niska orijentacija ravnatelja prema relevantnim dionicima djelovanja škole, iako su se, pritom, izdvojile dvije skupine rezultata, tj. orijentacije prema individualnim (učenici, nastavnici, roditelji) i institucionalnim (nadležno ministarstvo, lokalna uprava) akterima obrazovnog okruženja. Empirijska je analiza pokazala da se različite orijentacije prema dionicima škole mogu povezati s načinom na koji ravnatelji koriste raspoloživa sredstva za obrazovanje (razvoj). Također je utvrđeno da se, u promatranom kontekstu, kao najvažnija sredstva obrazovanja (razvoja) ravnatelja mogu izdvojiti različiti oblici obrazovanja u školskom marketingu i menadžmentu. Navedeni rezultati podupiru zahtjev za konkretnom praktičnom provedbom politike obrazovanja i certifikacije školskih ravnatelja, definirane Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi iz 2008. godine.