Članak donosi pregled povijesti karitativnog i socijalnog rada čije su nositeljice bile žene na području Hrvatske od kraja 19. stoljeća do Drugog svjetskog rata. Naznačeni su društveno-ekonomski preduvjeti ulaska žena u javnu sferu, u kojoj su u karitativnoj djelatnosti žene našle produžetak svoje tradicionalne skrbničke uloge. Krajem 19. stoljeća pripadnice višeg građanskog sloja bavile su se karitativnim, humanitarnim i kulturnim radom u gospojinskim (ženskim) društvima, da bi se kasnije ženske udruge postupno demokratizirale i specijalizirale za uže definirane aktivnosti.
Drugi dio članka donosi rezultate istraživanja na izvornoj arhivskoj građi o nekim prvim oblicima modernog socijalnog rada. Zaštitnice djevojaka (1927.-1947.) bile su udruga građanki nastala na feminističkim načelima s ciljem borbe protiv prostitucije. U suradnji s međunarodnom federacijom istovrsnih udruga i sa sličnim domaćim civilnim inicijativama, članice su nastojale primijeniti metode socijalnog rada sa štićenicama, prije svega preventivan rad, savjetovanje, podršku i edukaciju. Kao prve profesionalne socijalne radnice u Zagrebu su bile zaposlene sestre pomoćnice i učiteljice gradskih dječjih skloništa. Dvije su skupine imale različito obrazovanje i radne uvjete, pa je i njihov profesionalni identitet bio različito razvijen.