Među najvažnije promjene koje su se dogodile u sustavu socijalne skrbi u petogodišnjem razdoblju 2000. – 2004. godine valja ponajprije uvrstiti strukturne promjene na tržištu socijalnih usluga institucijskog tipa. Višegodišnja asimetrija između ponude i potražnje, koja se očitovala u izrazitom nedostatku smještajnih mjesta i snažno naglašeni interes nedržavnih subjekata imali su za posljedicu osnivanje i puštanje u rad 73 nova nedržavna doma, od čega 47 za starije i nemoćne osobe. Činjenica, da su osnivači i vlasnici 37 domova socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe, fizičke osobe (privatnici) govori o prilično razvijenom svojevrsnom neovisnom poduzetništvu u socijalnoj skrbi.
Državnu materijalnu socijalnu pomoć primalo je u Hrvatskoj krajem 2004. godine 257.335 osoba ili 5,8 % stanovnika. Istodobno je ispod praga rizika od siromaštva živjelo 741.056 osoba ili 16,7 % stanovnika. To znači da je državnu socijalnu pomoć dobivalo 34,7 % osoba, čija su novčana i naturalna primanja bila niža od praga rizika od siromaštva. Osnovano se može pretpostaviti da bi državnu socijalnu pomoć trebalo osigurati širem krugu korisnika. Međutim, mora se ukazati i na prijeku potrebu veće uloge jedinica lokalne i područne samouprave, organizacija civilnog društva i drugih pružatelja socijalne pomoći.
U 2004. godini utrošeno je za socijalnu skrb, putem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, ukupno 2.219.109.787 kuna ili 1,07% BDP-a, od čega najviše na pomoći (potpore) i naknade – 1.480.357.446 kuna. Time je zastupljenost ovih pomoći u BDP-u porasla s 0,59% u 2000. na 0,71% u 2004. godini. To je odraz strukturnih promjena u državnim izdatcima za socijalnu skrb, nastalih u prvom redu zbog porasta broja korisnika socijalnih potpora i izvršenog prijenosa određenih funkcija socijalne skrbi s državne razine na županije.
Iznos prosječne mjesečne pomoći za uzdržavanje po korisniku predstavlja 38% mjesečnog iznosa praga rizika od siromaštva koji uključuje novčana i naturalna primanja. Efektivni je disparitet nešto manji, jer jedan dio korisnika pomoći za uzdržavanje ostvaruje uz tu pomoć i druge dohotke u dopuštenim okvirima i / ili druge socijalne potpore. Općenito uzevši, državna socijalna pomoć zajedno s inim socijalnim potporama, koje osiguravaju drugi subjekti, uz vlastite dohotke korisnika i obiteljsku solidarnost, morala bi osigurati podmirenje egzistencijskog minimuma. Ipak, povrh svega ostaje nepobitna činjenica da doličan porast socijalne sigurnosti ima svoje ishodište u gospodarskom razvitku. To je, dakle, temeljna odredbenica cjelokupnog, pa tako i budućeg socijalnog razvoja.