U ovom radu daje se prikaz teorijskog i empirijskog okvira rasprave o načelu »proširivanja sudjelovanja« u visokom obrazovanju (eng. widening participation in higher education) i propituje se do koje su mjere dosadašnje spoznaje primijenjene u području javnih politika. Polazi se od pretpostavke da vjerojatnost pristupanja i uspješnog dovršavanja visokog obrazovanja ovisi o nizu društvenih, ekonomskih i kulturnih obilježja potencijalnih studenata te da mjere za proširivanje sudjelovanja moraju voditi računa o toj kompleksnosti uzroka nepravednosti u obrazovanju. Rad analizira do koje su mjere međunarodni dionici u području visokog obrazovanja postavili proširivanje sudjelovanja kao prioritetno pitanje u visokom obrazovanju. Posebna pozornost usmjerena je na pitanje jesu li nalazi i implikacije navedenih empirijskih istraživanja uzeti u obzir u dokumentima koje objavljuju međunarodni dionici te na procjenu učinka koji bi ti dokumenti mogli imati na raspravu o ovoj temi u Hrvatskoj.