Hrvatsko visoko obrazovanje doživjelo je velike promjene od 1990-ih posebice u broju upisanih studenata kojih je danas 80% više nego prije 15 godina. Slične promjene događaju se i u europskom visokoobrazovnom sustavu. U mnogim zemljama posljedica ove ekspanzije je povećanje stope nezavršavanja studija, s naglaskom na prvu godinu studija. Kako bi ostvarili bolji uvid u problematiku, ovaj rad ispituje teorijsku osnovicu u analizi nezavršavanja prve godine studija te identificira glavne determinante. U radu se razvija i model nezavršavanja studija koji je prilagođen hrvatskom visokoobrazovnom sustavu. Baza podataka koja se koristi u analizi obuhvaća 8 generacija studenata jedne velike hrvatske visokoškolske institucije. U empirijskom dijelu istražuju se učinci varijabli kao što su osobne karakteristike studenta i njegovih vršnjaka (peers) na studiju, stupanj obrazovanja roditelja, karakteristike srednje škole i fakulteta, na vjerojatnost nezavršavanja prve godine studija. Ovo istraživanje je relevantno i primjenjivo u drugim zemljama koje su suočene s neefikasnim završavanjem studija.