Promjene u strukturi obitelji nailaze na različite društvene reakcije, a negativan stav društva prema jednoroditeljskim obiteljima može generirati društvenu ranjivost ove skupine. (Ne)razumijevanje okoline utječe ne samo na ponašanje drugih osoba prema samohranim roditeljima i njihovoj djeci, nego i na njihove stavove i osobni doživljaj samohranog roditeljstva. Kako bi se povećao uvid u doživljaj novih oblika obitelji u našem društvu, provedeno je istraživanje stavova roditelja različitog bračnog statusa i spola prema samohranom roditeljstvu, te je provjerena povezanost stavova prema samohranom roditeljstvu s ostalim sociodemografskim obilježjima roditelja. Uzorak je obuhvaćao 384 roditelja iz dvoroditeljskih (301 žena i 83 muškaraca) i 376 iz jednoroditeljskih obitelji (325 žena i 51 muškarac) iz četiri najveća grada u Hrvatskoj. Za potrebe istraživanja konstruirana je Skala stavova prema samohranom roditeljstvu čije se čestice odnose na pretpostavljene osobine samohranih roditelja i na pretpostavljene učinke samohranog roditeljstva na razvoj djece. Rezultati su pokazali da pozitivnije stavove prema samohranom roditeljstvu imaju samohrani roditelji, žene, mlađi roditelji i roditelji boljeg materijalnog statusa. Drugi cilj istraživanja bio je ispitati razlike u percipiranom odnosu društva prema različitim podskupinama jednoroditeljskih obitelji. Prema mišljenju anketiranih roditelja, društvo se ne odnosi prema svim samohranim roditeljima jednako, već ih se diferencira s obzirom na način kako su to postali i spol. Dok je prema roditeljima udovcima i udovicama stav društva pozitivan, u nepovoljnoj su situaciji rastavljeni i neoženjeni očevi, a još više rastavljene i neudate majke. Najnepovoljniji s obzirom na percipirane stavove u društvu je položaj majki izvanbračne djece. Rezultati ovog i drugih istraživanja upućuju na to da samohrani roditelji mogu naići na poteškoće u uspostavljanju svog kredibiliteta kao roditelja koje mogu izvirati iz negativnih stavova i stereotipa o njima. Ukoliko se to događa od strane davatelja socijalnih usluga, može se govoriti o psihološkim preprekama ostvarivanju socijalnih prava na strani davatelja usluga.