U radu se prikazuju rezultati istraživanja čiji je cilj bio produbljivanje i proširivanje spoznaja o iskustvu razvoja i održivosti udruge civilnog društva koja se bavi pružanjem psihosocijalne pomoći i podrške u procesu socijalne rekonstrukcije zajednice. Podaci su prikupljeni i obrađeni primjenom kvalitativne metodologije te interpretirani u kontekstu teorije socijalnog kapitala i socijalnog umrežavanja. U provedenoj fokusnoj grupi sudjelovalo je šest članica udruge koje su inicirale njezino osnivanje. Metodom kvalitativne analize izolirano je deset kategorija koje opisuju aktualne potrebe zajednice pogođene ratom te osam kategorija kojima se opisuju iskustva rada udruge civilnog društva u zajednici. Dobivene kategorije argumentirane su izjavama sudionica istraživanja. Sudionice su se u najvećoj mjeri reflektirale na nepostojanje osnovnih uvjeta za rad te podrške i prepoznavanja u okviru lokalnih vlasti, što je vezano uz opstanak i mogućnost daljnjeg djelovanja udruge u zajednici. Ograničenja s kojima se udruga susreće nadovezuju se na dosadašnja istraživanja koja ističu kako se ljudski i socijalni kapital smanjuje zanemarivanjem postojećih potencijala zajednice.