U radu se raspravlja uglavnom o karitativnom radu Katoličke Crkve u Hrvatskoj u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Autor polazi od činjenice da je socijalna problematika i djelovanje Katoličke Crkve na socijalnom području u spomenutom razdoblju još uvijek 'neistraženo područje'. To otežava istraživanje o povezanosti karitativnog rada Katoličke Crkve i socijalnog rada u Hrvatskoj. Potrebno je najprije istražiti veoma bogatu socijalnu djelatnost Katoličke Crkve u spomenutom povijesnom razdoblju. Kao primjer te bogate socijalne djelatnosti autor navodi ulogu i djelovanje Vilka Anderlića, o kojemu se do pred koju godinu 'jedva znalo da je postojao' i primjer osnivanja i djelovanja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije (1933.) kao prvog Caritasa u Hrvatskoj. Oba primjera potvrđuju pretpostavku o važnosti socijalnog i posebno karitativnog rada Katoličke Crkve do kraja Drugog svjetskog rata. Nakon 1945. godine u tadašnjoj Jugoslaviji Katoličkoj Crkvi nije dopušteno socijalno i karitativno djelovanje. Situacija se u pozitivnom smislu, s obzirom na mogućnost karitativnog djelovanja Katoličke Crkve, mijenja nakon demokratskih promjena 1990. godine.
Za pretpostaviti je da je karitativni rad Katoličke Crkve bitno utjecao na razvoj socijalnog rada u Hrvatskoj. Autor ukazuje na važnost interdisciplinarnog dijaloga stručnjaka, zbog toga što je kako karitativnom radu Katoličke Crkve tako i socijalnom radu u Hrvatskoj u središtu zaštita ljudskoga dostojanstva, koje je u suvremenim uvjetima života sve više ugroženo.