Značenje Europske socijalne povelje kao jednog od ključnih dokumenata Vijeća Europe, kojim se štite ekonomska i socijalna prava, porastao je uvođenjem nadzora nad njezinom primjenom. Kao rezultat sustava nadzora mnoge zemlje čine promjene u svojem zakonodavstvu i praksi kako bi postigle da njihovo stanje u odnosu na prihvaćene odredbe Povelje bude usklađeno.
U tom procesu važnu ulogu ima Europski odbor za socijalna prava koji temeljem nacionalnih izvješća (ali i drugih izvora podataka) donosi zaključke o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva i prakse s prihvaćenim odredbama Povelje. Velik dio članica Vijeća Europe ima u pogledu izvješćivanja višegodišnju praksu.
Hrvatska je u veljači 2006. godine dostavila svoje prvo izvješće u odnosu na koje je Europski odbor za socijalna prava donio Zaključke (European Social Charter, Conclusions VIII-1,Croatia, 2007.)
Objavljujemo sažetak jednog dijela Zaključaka koji se odnosi na sljedeće odredbe Povelje: čl.1. Pravo na rad; čl.8. Pravo radnica na zaštitu; čl.11. Pravo na zdravstvenu zaštitu; čl.13. Pravo na socijalnu i medicinsku pomoć; čl.14. Pravo korištenja usluga socijalnih službi; čl.16. Pravo obitelji na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu; čl.17. Pravo majke i djeteta na socijalnu i ekonomsku zaštitu.