Uvođenje mirovinskih sustava individualne kapitalizirane štednje potaknulo je široku diskusiju o tome kako zaštititi osiguranike od različitih rizika povezanih sa tržištem kapitala. Posljednjih nekoliko mjeseci ta su pitanja posebno aktualizirana značajnim negativnim kretanjima na svjetskim tržištima kapitala, ali i vrlo velikim padom vrijednosti imovine kojom se trguje na Zagrebačkoj burzi, a u koju imovinu ulažu i hrvatski mirovinski fondovi. Autori u radu posebnu pozornost posvećuju riziku prinosa, jer ga smatraju najvažnijim rizikom o kojem će u najvećoj mjeri ovisiti visina mirovine umirovljenika iz obveznog kapitalno financiranog dijela mirovinskog sustava. Razlike u prinosu su moguće ne samo u odnosu na uspješnost poslovanja odabranog mirovinskog fonda, već i s obzirom na odabir dana na koji će se imovina kumulirana na osiguranikovom štednom računu prenijeti u mirovinsko osiguravajuće društvo koje će isplaćivati mirovine. Stoga se u radu, s teoretskog i komparativnog stajališta, analiziraju modaliteti upravljanja rizikom prinosa i prikazuju načini zaštite imovine mirovinskih fondova od rizika negativnog ili nedostatnog prinosa. Navedena su pitanja u Hrvatskoj važna za uspješnost provedbe projekta višedijelnog mirovinskog sustava, u kojem je jedan dio kapitalno financiran, pa time i za socijalnu sigurnost građana koji će mirovine ostvarivati iz toga sustava. Ta su pitanja važna i za razumijevanje različitih izazova s kojima su suočeni kapitalno financirani, u odnosu na tekuće financirane mirovinske sustave.