Reforma mirovinskog osiguranja pridonijela je financijskom stabiliziranju i usklađivanju mirovinskog sustava s gospodarskim i nepovoljnim demografskim kretanjima. Uvođenjem trodijelnog mirovinskog sustava, težište reforme u značajnoj se mjeri stavilo, uz socijalne, na makroekonomske i financijske učinke mirovinskog sustava – razvoj tržišta kapitala i djelotvorniju alokaciju kapitala, povećanje domaće štednje i gospodarski rast.
Cilj rada je analiza socijalnih i gospodarskih učinaka mirovinske reforme, s težištem na mirovinama ostvarenim u obveznom mirovinskom osiguranja na temelju međugeneracijske solidarnosti ili 1. stupu i obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje ili 2. stupu, te projekciji budućih kretanja. Ako se ne promijene zakoni koji uređuju prava i obveze osiguranika, procjenjuje se da će mirovine iz dva stupa i dugoročno biti u prosjeku manje od mirovina ostvarenih samo u jednodijelnom mirovinskom sustavu. Stoga je evidentno da su potrebne korekcije određenih parametara o kojima ovisi razina mirovina i troškovi u reformiranom mirovinskom sustavu. Moguće mjere za povećanje ukupnih mirovina osiguranika 2. stupa su povećanje stope doprinosa za 2. stup, povećanje osnovne mirovine koju osiguranici 2. stupa ostvaruju u 1. stupu, ili kombinacija te dvije mjere. Ocjenjuje se da, radi povećanja do sada ostvarenih i mirovina koje će se iz oba stupa ostvariti sljedećih petnaestak godina, u svakom slučaju treba povećati osnovnu mirovinu. Povećanje stope doprinosa za 2. stup zahtijeva sljedećih desetljeća znatno veće troškove od troškova povećanja osnovne mirovine, ali bi dugoročno omogućilo postizanje ukupno veće mirovine, te razvoj tržišta kapitala i povećanje domaće štednje. Stoga je za državu najskuplja, ali za razinu mirovina iz dvodijelnog sustava najefikasnija određena kombinacija povećanja osnovne mirovine i povećanja stope doprinosa za 2. stup. Na taj način povećala bi se socijalna sigurnost osiguranika u reformiranom mirovinskom sustavu i zadržale pozitivne značajke mirovinske reforme. Međutim, navedeno rješenje zahtijeva velike troškove, pa njegovi modaliteti i dinamika provedbe ovise o fiskalnim mogućnostima države u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.