Socijalne reforme obilježavaju razvoj čitavog niza europskih zemalja tijekom posljednjih dvaju desetljeća. O tome svjedoče brojna provedena istraživanja i izvješća autora i sudionika reformi. Republika Hrvatska izlaskom iz uvjeta rata također pokreće značajne socijalne reforme među kojima je i reforma socijalne skrbi započeta početkom 2000-ih. Pogodni politički uvjeti te zainteresiranost domaće i strane stručne javnosti kao i investitora pogodovali su relativno dobrom napretku reforme tijekom prvih nekoliko godina. Nakon dovršetka stručnih podloga dolazi do političke odluke o restrukturiranju reforme te do njenog značajnog usporavanja što dovodi do stagnacije u razvoju cijelog sustava socijalne skrbi. Dosegnuti stručni standardi zapisani u čitavom nizu reformskih dokumenata ne nalaze svoju adekvatnu praktičnu primjenu niti zakonsko rješenje. Hrvatska je zbog toga još uvijek u svojevrsnoj eksperimentalnoj fazi reforme koju obilježavaju parcijalne promjene nekih zakonskih instituta te još uvijek nedovršeni i ne-evaluirani pilot projekti. Proces pridruživanja Europskoj uniji može ubrzanju procesa provođenja reforme pomoći tek djelomično budući da europsko zakonodavstvo ovo područje uglavnom ne regulira striktnim zakonskim obvezama već preporukama koje spadaju u tzv. europski soft law. Bilo bi poželjno da Hrvatska u skoro vrijeme ipak zbog unutarnjih razloga i potreba ubrza napore u napretku reformi i time se uskladi s intencijama Europske unije u izgradnji europskog socijalnog modela.