Počinjemo s tezom da institucionalna i ekonomska učinkovitost neke države, odnosno društva zavisi od povijesnog naslijeđa (path dependence), od strateških interakcija elite te međunarodnog okruženja. Estonija i Slovenija važe ne samo kao gospodarski nego i institucionalno prodorne i relativno uspješne postkomunističke države, odnosno nove članice Europske unije. Pa ipak, razvile su dva potpuno različita – u nekim bitnim vidicima čak i dijametralno suprotna - regulativna uređenja i različite političke i socijalne aranžmane. U tekstu je naglasak posebno na ideološkom i strateškom značaju elita i njihovom utjecaju na tijek reformi i tranziciju te na obliku kapitalizma na kraju tranzicije. Može se tvrditi da je politička elita u Estoniji potakla oblikovanje države koja je blizu liberalno-minimalističkom modelu, dok je Slovenija bliže korporativističkom modelu socijalne države. Što se tiče uvrštavanja prve u tzv. liberalno-tržišni model (LME) i druge u koordinirani tržišni model (CME), treba naglasiti određene specifičnosti i lokalne modifikacije. U oba slučaja došlo je do nekih disfunkcionalnih posljedica koje za elite predstavljaju novi izazov, a istovremeno i test njihove kredibilnosti i kompetencije.