Ovaj je tekst rezultat višegodišnjih istraživanja o ulozi neprofitnih stambenih organizacija u stambenim politikama te o mogućnostima njihovog razvoja u Hrvatskoj. Dio istraživanja koji se odnosi na hrvatske prilike ima obilježja akcijski orijentiranog istraživanja.

U prvom dijelu analizira se razvoj i uloga neprofitnih stambenih organizacija u razvijenim zemljama. Upozorava se na različitu tipologiju ovih organizacija, njihov hibridni i posrednički karakter te podmirivanje stambenih potreba različitih društvenih skupina.

Izložena uloga neprofitnih stambenih organizacija u Austriji i Irskoj pruža širi uvid u domete razvoja ovih organizacija u stambenim politikama koje imaju različitu tradiciju.

Neprofitne stambene organizacije javljaju se kao važni dionici stambenih politika u tranzicijskim zemljama.

Stambene zadruge kao neprofitne stambene organizacije imaju izvjesnu tradiciju u Hrvatskoj i krajem 1980-ih igrale su prepoznatljivu ulogu u podmirivanju stambenih potreba. Početkom 1990-ih država se povlači iz stambene politike, a stambene zadruge gube ranije povlastice. Pored toga, dio stambenih zadruga pokazuju da na stambenom tržištu mogu ponuditi niže cijene stanova i kvalitetnije stanove. Novije mjere vlade upućuju na neodrživost stambenih programa koji se provode odozgo te se na mala vrata daje mogućnost, uistinu neosmišljena, razvoju neprofitnih stambenih organizacija.

U tekstu se analiziraju jakosti i slabosti razvoja koncepta neprofitnih stambenih organizacija te se upućuje na istraživanja koja bi mogla dati nove argumente u prilog razvoja stambenih zadruga kao posredničkih organizacija.