Razvijena industrijska društva suočena su s pritiscima veće potrošnje na mirovine i na usluge za starije osobe u isto vrijeme kada postoji potreba za većim ulaganjem u rastući udio mlađeg stanovništva u radnoj snazi i u integraciju imigranata potrebnih da se obnovi radna snaga koja stari. To priprema teren za distributivne sukobe između grupa koje su naklonjene različitim tipovima socijalne potrošnje. Članak tvrdi da snaga i priroda distributivnih sukoba uvelike ovisi o usmjerenju potrošnje unutar socijalnog sustava, vrsti mirovinskog sustava i važnosti obitelji unutar socijalnog sustava. Dok u zemljama s mirovinskim sustavima utemeljenim na profesijama i socijalnim sustavima s većom potrošnjom na starije osobe možemo očekivati snažnu prisutnost razlika na temelju dobi, u zemljama s univerzalnim mirovinskim sustavima i sa socijalnim sustavima s uravnoteženijim uzorcima potrošnje možemo očekivati mnogo manje učinke. Članak provjerava te tvrdnje rabeći Eurobarometer podatke. Rezultati potvrđuju tvrdnju u pogledu razlika na temelju dobi i njihovih varijacija u nacionalnim kontekstima. Čini se da su varijacije povezane s preusmjeravanjem troškova u socijalnoj državi, no na način koji nije u skladu s našim očekivanjima.