U ovom se tekstu analizira priroda stambenih potreba i stambene potrošnje kako bi nužnost državne intervencije bila jasna. Obim socijalnih prava i tipovi stambenih programa, ne slijede uvijek logiku razvoja socijalnih država. Stambena su prava sve više diverzificirana i zasnovana na potrebama ciljanih skupina. S krizom modernih socijalnih država pod udar dolaze stambena prava i stambeni programi. Stambena su prava pod stalnim preispitivanjem i u podmirivanje stambenih potreba uvodi se sve više tržišnih zakona. U srednjoeuropskim tranzicijskim zemljama stambena su prava tijekom 1990-ih bila na margini socijalnih programa novih socijalnih država, ali noviji razvoj govori o uspostavljanju programa stambene politike. U preispitivanju razine socijalnih prava i njihovog ostvarivanja u Hrvatskoj provjeravamo hipotezu o njihovoj ovisnosti o naslijeđu, ekonomskoj krizi i neosviještenosti različitih dionika na policy razini. Analizira se proces prodaje društvenih stanova, struktura stambenih statusa, subvencioniranje najamnina i troškova stanovanja, stambena štednja, dugoročno kreditiranje stambene gradnje, društveno poticana stanogradnja, porezna politika glede stambenog zbrinjavanja, stambeno zbrinjavanje privilegiranih i ranjivih skupina. Zaključno se ukazuje na potrebu provedbe dodatnih empirijskih istraživanja kako bi se postojeća stambena prava učinkovitije i djelotvornije ostvarivala. Daju se prijedlozi i za ustanovljavanjem novih stambenih prava.