U radu je prikazano istraživanje čiji su ciljevi bili ispitati neke aspekte kvalitete života starijih osoba s tjelesnim invaliditetom te povezanost sa socijalnom politikom. Aspekti kvalitete života odnosili su se na: socioekonomska obilježja, snalaženje u svakodnevnom životu i mobilnost, formalne i neformalne oblike socijalne podrške te subjektivne izvore snage. Željelo se utvrditi razlikuju li se navedeni aspekti kvalitete života starije s obzirom na mlađu dobnu skupinu osoba s tjelesnim invaliditetom. Uzorak se sastojao od 480 osoba s invaliditetom, a starijih od 65 godina u promatranom je uzorku bilo 105. Istraživanje je proveo Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida u ožujku 2003. godine. Podaci su prikupljeni u cijeloj Hrvatskoj putem polustrukturiranog upitnika. Rezultati su pokazali da starije osobe s invaliditetom imaju povoljnu stambenu situaciju i donekle prilagođen stan vlastitim potrebama. Materijalna situacija im je loša, upućeni su na ortopedska pomagala, okolina im je nepristupačna, prava koriste rijetko jer nisu dovoljno informirani i informacije najčešće primaju putem medija. Njihova socijalna mreža je mala, najviše usmjerena na djecu i supružnika. Izvori formalne podrške (stručnjaci iz centra za socijalnu skrb, predstavnici vlasti i političari) su nezadovoljavajući. Uglavnom je procjena njihove kvalitete života lošija od osoba s invaliditetom mlađe dobi.

Ovakvi rezultati upućuju na potrebu bolje skrbi i podrške od strane zajednice prema osobama s tjelesnim invaliditetom te važnost socijalnog uključivanja kako bi se poboljšala kvaliteta njihova života.