U prvom dijelu ovoga rada autor raspravlja o prirodi socijalnih prava, razlikama između socijalnih, građanskih i političkih prava, o aktualnom osporavanju socijalnih prava, kao i o značenju socijalnih prava u održivom socijalnom razvoju. U drugom je dijelu riječ o evoluciji socijalnih prava u Hrvatskoj od predindustrijskog vremena do stjecanja državne nezavisnosti Hrvatske početkom devedesetih godina. U trećem dijelu raspravlja se o socijalnom razvoju i socijalnim pravima u Hrvatskoj od stjecanja neovisnosti do našeg vremena. Autor pritom razlikuje razdoblje ratnog solidarizma 1991.-1995., poratno razdoblje 1996.-1999. godine, kada je hrvatsko društvo bilo pozornica snažnih socijalnih frustracija i konflikata, i kada počinju prve značajnije socijalne reforme, te posljednje četverogodišnje razdoblje (2000.–2003.) kada su nastavljene socijalne reforme radi prilagodbe procesima globalizacije i nadnacionalne integracije te tehnološkim, gospodarskim i društvenim promjenama. Na kraju autor upozorava na tri moguća pravca evolucije socijalnih prava u Hrvatskoj. Prvi je djelomična privatizacija u sustavima socijalne sigurnosti; drugi je uspostavljanje temeljnih, univerzalnih prava kao i socijalnozaštitne mreže; treći je «individualizacija socijalnih prava», odnosno uključivanje marginaliziranih pojedinaca i skupina u društvo, što podrazumijeva prilagodbu socijalne intervencije na specifične potrebe korisnika.