Tijekom procesa tranzicije i pridruživanja, pitanja pravičnosti i učinkovitosti socijalnog sustava izbilo je u prvi plan javnih rasprava i polititičkih prepirki u Mađarskoj. Ključna pitanja odnosila su se na tip socijalne države koja se uzdigla na ruševinama starog socijalističkog režima. Autorica istražuje sliči li nova socijalna država bilo kojem od «tri svijeta socijalnog kapitalizma», koja je uloga Europske Unije u njihovu stvaranju i jesu li razlike samo pitanje razine gospodarskog razvoja ili dublje ukorijenjenih sustavnih uzroka i mjera. Prvi dio članka prikazuje različite poglede na transformaciju socijalističke države, a nakon toga predstavljaju se ideološki i politički argumenti koji su u pozadini provedenih mjera u području socijalne politike, kao i šira uloga tih mjera u sveukupnoj gospodarskoj transformaciji. Autorica ukazuje na to da su posljedice tih mjera u socijalnoj politici, prvenstveno povećanje siromaštva, mnogo trajnije, iako ih se često smatra prolaznima. Isto tako, gospodarski oporavak nije doveo do poboljšanja socijalnih usluga i socijalne pomoći na lokalnoj razini. Drugi dio članka nudi kritički prikaz uzroka koji su doveli do takvog kontrasta između najavljenih ciljeva i stvarnih rezultata reforme. Autorica tvrdi da kombinirani koraci smanjivanja financiranja i decentraliziranja odluka nisu smanjili siromaštvo, usprkos tome što se isprva očekivalo povećanje učinkovitosti, bolje planiranje i više socijalne pravde. Istovremeno, ti su koraci doveli do veće stigmatizacije korisnika. Autorica zaključuje da nedavni razvoj Mađarske ukazuje na kristalizaciju zasebnog, četvrtog tipa socijalne države koja se razvija manje ili više neovisno od utjecaja nadnacionalnih socijalnih aranžmana EU.