Članak analizira strategije moskovske djece beskućnika u svezi s akumulacijom socijalnog kapitala. Na temelju nedavnih empirijskih istraživanja, članak proučava uključenost djece u nekriminalne i kriminalne supkulture kao način stjecanja pristupa važnim mrežama i resursima, te pokazuje kako mlade osobe rabe svoje socijalne vještine i odgovarajuće supkulturne norme i vrijednosti kako bi izgradile alternativne karijere. Članak pokazuje da socijalno podrijetlo djece igra važnu ulogu u njihovim putanjama kroz urbano neformalno gospodarstvo i društvo, te da ih se ne treba promatrati kao jedinstvenu izvlaštenu masu koja je propala kroz mreže potpore u raznim scenarijima rizika, kao što se to obično sugerira u paradigmi socijalne isključenosti. Podaci vezani uz istraživanje analiziraju se kako bi se podastrli dokazi da su moskovska djeca beskućnici snalažljivi i socijabilni akteri koji pronalaze zamjenske obitelji i stvaraju ad hoc socijalna članstva.