Rad se bavi problemom pružanja pomoći u zadovoljavanju raznolikih potreba velikog broja stanovnika koji su pod pritiskom operacija u Hrvatskoj bili prisiljeni napustiti svoje domove. U tom se kontekstu na određeni način testira djelotvornost nekoliko suvremenih pristupa rješavanju tog složenog problema. Kroz prizmu teorije socijalne potpore, socijalne mreže i socijalne razmjene ispituju se proces zadovoljavanja obiteljskih potreba u jednoj lokalnoj zajednici u Zagrebu. Dobiveni podaci pokazuju da su u tom procesu imali udjela svi promatrani faktori koji reprezentiraju navedene teorije. Nadalje se pokazalo da su socijalne mreže ovih obitelji značajno reducirane i promijenjene te da su neki njihovi dijelovi povećanom aktivnošću na određeni način nadomjestili gubitak drugih.