U sporovima o novom hrvatskom zakonodavstvu sukobljavaju se interesi različitih socijalnih čimbenika o temeljnim društvenim pitanjima. Različito se tumače ustavne odredbe o pravu vlasništva i potrebi njegova ograničenja, različita su viđenja socijalne pravde i socijalne sigurnosti, nema sporazuma o ulozi sindikata i udruga poslodavaca u političkom odlučivanju, odbija se značajnije isticanje privatnopravne naravi radnog odnosa, ne prihvaća se naglašavanje ekonomskog nasuprot političko-socijalnog značenja radnog odnosa, traži se pravo veta za organe radničke participacije i sl. Do sada predložene promjene smatraju se pretjerano liberalnim i usmjerenim samo u korist poslodavca. S obzirom na to da se radi o pitanjima koja su od presudne važnosti za učvršćenje političke demokracije i tržišnog gospodarstva, ovim s člankom želi ukazati na neke glavne koncepcijske sukobe oko novog radnog zakonodavstva i na posljedice opredjeljenja za pojedine od ponuđenih koncepcija.