Postojeći sustav mirovinskog osiguranja Republike Hrvatske nije zasnovan na kategorijama tržišnog gospodarstva nego na socijalističkoj teoriji udruženog rada, dogovorne ekonomije i društvenog vlasništva. U tom je sustavu previše „socijale“ i „beneficija“, a poremećen je i odnos koji mora postojati između ulaganja i prava korisnika. Takav sustav mirovinskog osiguranja ne odgovara razdoblju tranzicije hrvatskog društva ka tržišnoj ekonomiji, a još će manje odgovarati socijalnom osiguranju u uvjetima tržišnog gospodarstva. Prema tome, potrebito je provesti reformu tog sustava, a da se pri tome sačuva načelo stečenih prava s temelja rada i ulaganja za postojeće korisnike. To nalaže potrebu da se revidira sustav postojećih beneficija, mirovinski sustav „očisti“ od socijalno-zaštitnih instrumenata, učvrsti odnos između ulaganja i prava i postupno prijeđe na gospodarski zdrav sustav mirovinskog osiguranja. Da bi se spomenute odrednice novoga sustava mirovinskog osiguranja mogle realizirati važno je postojeći mirovinski sustav reformirati u tri njegova bitna segmenta: u pogledu uvjeta za stjecanje prava na mirovinu, u pogledu određivanja visine mirovine i usklađivanja mirovina i sustava financiranja mirovinskog osiguranja. Zbog toga odmah treba osnovati investicijske fondove za sustav mirovinskog i invalidskog osiguranja. Investicijski fondovi za sustav mirovinskog osiguranja imat će najmanje dvije bitne funkcije: (1) da dodatnim osiguranjem sredstava smanje stope doprinosa za mirovinski sustav i na taj način ojačaju akumulativnu i reproduktivnu sposobnost hrvatskog gospodarstva i (2) da povećaju mirovine i očuvaju njihovu realnu vrijednost.