Pad zaposlenosti, visoka stopa nezaposlenosti, porast rada na crno, pad realnih plaća te druga nepovoljna kretanja u području radnih odnosa, nepovoljno utječu na mirovinsko-invalidsko osiguranje u kojem se pogoršava odnos između broja umirovljenika i aktivnih osiguranika, pada razina mirovina, povećava nelikvidnost i rastu financijski gubici. U obrnutom smjeru, mirovinsko-invalidsko osiguranje nepovoljno utječe na razvoj sustava radnih odnosa jer visoki doprinosi nisu poticajni za novo legalno zapošljavanje, nije riješen problem zbrinjavanja invalida, nisu razvijeni načini osiguravanja osoba zaposlenih u atipičnim radnim odnosima, nema ni stvarnog utjecaja stranaka radnog odnosa (poslodavaca i posloprimaca) na upravljanje tim osiguranjem. Uvažavajući povezanost i međuovisnost tih sustava, treba ih temeljito preobraziti i prilagoditi uvjetima tržišnog privređivanja. Pri tome posebnu pozornost treba posvetiti poticanju atipičnih radnih odnosa, većoj fleksibilnosti radnih odnosa, drukčijem pristupu socijalnoj dimenziji radnog odnosa, promijenjenom pristupu u zaštiti invalida, sprečavanju širenja crnog tržišta rada, financijskoj stabilizaciji sustava mirovinsko-invalidskog osiguranja (uz omogućavanje da se u značajnijoj mjeri u taj sustav ugrade elementi sustava kapitalnog pokrića, konkurentnosti, dobrovoljnosti i privatnog upravljanja sustavom) i ograničavanju mogućnosti stjecanja prava za koja nisu plaćeni doprinosi.