Polazeći od pitanja, koja se u aktualnim hrvatskim okolnostima postavljaju, treba li, kada i kako Crkva intervenirati u vezi sa socijalnim problemima, u ovom se članku nastoji dati odgovor kroz analizu proces društvene tranzicije (prijelaz iz društvenog u privatno vlasništvo i prijelaz u pluralističko društvo, u vrijednosnom i političkom smislu) u svjetlu crkvenog socijalnog nauka. Obrazlažu se kršćanski razlozi i glavna načela socijalnosti u politici, i konkretna potreba socijalne politike. Mjesto Crkve u tim društvenim procesima vidi se kao živa etička instancija koja nije jedina, ali je osobito značajna zbog europske i hrvatske kršćanske socijalne tradicije. Ona ne formulira socijalnu politiku, ali utječe na nj. Crkvena je uloga: biti u službi ljudi; u pluralnom društvu kroz dijalog zauzimajući se za zajedničko dobro svih ljudi i osobito za one na bilo koji način ugrožene svjedočanstvom središnjih socijalnih vrednota pravednosti, solidarnosti i ljubavi.