Rad se bavi konceptom socijalne isključenosti i njegovom ulogom u socijalnoj politici razvijenih europskih zemalja. Dok je ovaj koncept postao sastavni dio rječnika znanstvenika i političara u većini europskih zemalja, dotle je u nas gotovo nepoznat. Analiziran je socijalno-povijesni i nacionalni kontekst u kojem se javlja termin socijalne isključenosti. Isto tako, autor ukazuje na poteškoće prilikom definiranja socijalne isključenosti (zbog njezine višedimenzionalnosti, razine pristupa, nejasnosti pojmova), ali i na pokušaj da se različita značenja isključenosti analiziraju preko triju paradigmi: solidarnosti, specijalizacije i monopola. U radu su dotaknute i neke mjere „uključivanja“ onih koji su isključeni iz društva.