Nagle demografske promjene i trendovi koji prate urbanizaciju i modernizaciju zaoštravaju probleme brige i skrbi za stare ljude u cijelome svijetu. Zbog toga se traže i proučavaju oblici skrbi koji bi bili najpovoljniji za stare ljude, njihove skrbnike i društvo općenito. No pitanje o tome što je najpovoljniji oblik brige za stare ljude veoma je složeno. S jedne strane, za zadovoljstvo starih ljudi neophodan je osjećaj financijske i osobne autonomije koju osiguravaju primjerena davanja društva. S druge strane, financijska osiguranost nije dovoljna, jer za zdravlje, zadovoljstvo i dobrobit starih ljudi veliku važnost imaju odnosi s njihovom odraslom djecom. Iako podaci iz razvijenog svijeta, a i iz svijeta u razvoju pokazuju da unatoč modernizaciji i porastu obrazovne razine pučanstva u većini zemalja još uvijek postoji snažna međunaraštajna povezanost i solidarnost, te da se u većini slučajeva stari ljudi mogu pouzdati na neku vrstu pomoći od svoje djece, mnogobrojni psihosocijalni čimbenici otežavaju uspostavljanje dobrih međunaraštajnih odnosa i ugrožavaju skrb koju odrasla djeca trebaju ili žele pružiti svojim roditeljima.