Promijenjene društvene okolnosti u postkomunističkim zemljama dovele su do intenzivnog razvoja mnogih nedržavnih i neprofitnih organizacija, tj. oblikovanja tzv. trećeg sektora društvenog života. Kako su danas bitno promijenjeni obrasci odnosa Crkva – društvo – država, evidentan politički i društveni potencijal religije može se iskazati prije svega kroz treći sektor: Koristeći se Anheierovim i Seibelovim modelom proučavanja neprofitnog sektora u Srednjoj i Istočnoj Europi, u tekstu su na primjeru Hrvatske i drugih zemalja analizira uloga religije i Crkve kroz tri ključna područja: obrasci odnosa država – društvo prije 1989. godine, obrasci transformacije i obrasci institucionalne izgradnje. Posebno se analizira proces prilagođavana novim društvenim okolnostima gdje se na osnovi aktualnih događanja pronalaze tri dileme: legitimno-kritička (dilema legitimacije političkog poretka nasuprot rastućim socijalnim problemima na koje je religija posebno osjetljiva), tradicionalno-mobilizacijska (odnos tradicionalne strukture Crkve i tradicionalnih oblika religioznosti i mobilizacijskih potencijala vjernika laika), ideologijsko-pragmatična (supsumira prve dvije i govori o utjecaju religije i Crkve na oblikovanje društvenih odnosa te posebno na izgradnju modela socijalne države).