Autor se bavi poviješću britanske socijalne politike od srednjeg vijeka do razdoblja neposredno nakon Drugog svjetskog rata. On ukazuje na četiri velike socijalne reforme koje su ključne za evoluciju britanske socijalne politike. Prva je obilježena zakonom za siromašne iz 1601. godine, druga promjenom zakona o siromašnima iz 1834. godine. Treću reformu provodi liberalni ministar L. George u prvoj deceniji 20. stoljeća, a četvrta je nagoviještena poznatim Izvještajem W. Beveridgea 1942. godine. Tako je utemeljena poslijeratna britanska socijalna država koja se, uz izvjesne promjene, održala sve do danas.