U rješavanju brojnih socijalnih i sociopsiholoških problema uvjetovanih ratom, u poratnom bi razdoblju nevladine humanitarne organizacije trebale preuzeti značajnu ulogu. One problemima mogu pristupiti dovoljno elastično brzo se prilagođavajući potrebama uz poštivanje interdisciplinarnog i izvaninstitucionalnog načela pružanja pomoći. Međutim, brojne su prepreke na putu njihova razvoja – neke od njih uvjetovane pomanjkanjem iskustva zbog ranijeg nepostojanja privatnog sektora u tom području, slabom međusobnom suradnjom, slabom koordinacijom rada s vladinim organizacijama a druge pak nedorečenom pravnom regulacijom rada humanitarnih i drugih nevladinih organizacija. Ukoliko se ovi problemi ne razriješe veliki broj nevladinih humanitarnih organizacija će obustaviti svoju djelatnost i time će sustav socijalne, zdravstvene i druge skrbi biti osiromašeni za jednu kvalitetnu i u cijelom svijetu razvijenu djelatnost.