U raspravama o socijalnim pravima naglasak se više stavlja na zakonska prava negoli na njihovu realizaciju u praksi, jer se smatra da propisana prava administracija automatski provodi. Autor – na primjenu umirovljeničkih prava – dokazuje da taj automatizam u Hrvatskoj ne funkcionira, jer za to nedostaju neki bitni uvjeti. Faktično suspendiranje jednog bitnog prava umirovljenika promatra socio-dinamički: razmatra ponašanja i motivacije sukobljenih strana (vlada i umirovljenici) kao i „treće stran“ (Ustavni sud, Sabor, političke stranke, sindikati, masovni mediji) te pokušava utvrditi glavne faktore (ekonomski, politički, socio-kulturni), njihovu uzajamnu povezanost i ulogu u ponašanju aktera.