Europska socijalna povelja usvojena je i otvorena za potpisivanje u Torinu 1961. godine Ona je nakon Konvencije o ljudskim pravima iz 1950. godine drugi najvažniji dokument Vijeća Europe. Do sada je Europsku socijalnu povelju ratificiralo dvadeset zemalja članica Vijeća Europe, a još šest zemalja priprema njenu ratifikaciju. Europska socijalna povelja jamči devetnaest temeljnih prava, a još četiri prava proizlaze iz Dodatnog protokola iz 1998. godine. Bitne su tri skupine prava: prava zaposlenih, prava svih članova državne zajednice te prava određenih grupa, posebno žena, majki, obitelji, radnika migranata i starih na posebnu zaštitu izvan rada. Europska socijalna povelja sa svojim dodatnim dokumentima nedavno je u nas objavljena u izdanju Centra za razvoj neprofitnih organizacija. Međutim, u najrazvijenijim europskim zemljama već se određeno vrijeme osjeća potreba za obnovom Europske socijalne povelje. Na međunarodnoj konferenciji u Torinu održanoj 1991. godine u povodu tridesetogodišnjice usvajanje Europske povelje odlučeno je da se Povelja inovira na način da se u nju unesu prava sadržana u već ranije usvojenim protokolima kao i nova prava. Revidirana Povelja sadrži trideset temeljnih prava i stupit će na snagu u narednim mjesecima kada je ratificira najmanje pet zemalja. Ona ne znači potpuni prekid s Poveljom iz 1961. godine, nego će je postupno i dugoročno zamijeniti. Revidirana Socijalna povelja pomaže nam da definiramo društvo solidarnosti i socijalne pravde kakvo treba izgraditi u budućnosti. Mada će naša zemlja kao članica Vijeća Europe uskoro potpisati Europsku socijalnu povelju iz 1961. godine, smatrali smo korisnim našim čitaocima predstaviti tekst revidirane Europske socijalne povelje, koju će sigurno i Hrvatska u doglednoj budućnosti prihvatiti. Prijevod je napravljen na temelju obaju izvornih tekstova Povelje na francuskom i engleskom jeziku. Uz Povelju postoji i manji aneks kojeg, međutim, ovdje ne objavljujemo.