Iako se Europska strategija zapošljavanja (EES) primjenjuje na nove države članice tek nakon njihova pridruživanja, ona je oblikovala češku politiku zapošljavanja davno prije toga. Stoga se postavlja pitanje kako je EES mogla zadobiti takav utjecaj, usprkos činjenici da ne predstavlja niti posebno snažnu vrstu europske regulative, niti ju je nametala Europska Komisija u okviru svoje predpristupne strategije. Teorija Europeizacije sugerira da temeljno institucionalno neslaganje između propisa Europske Unije i nacionalnih propisa, kao i određeni nacionalni uvjeti, mogu objasniti prilagodbu nacionalnih politika normama Europske Unije. Ipak, kako je Europska strategija zapošljavanja mekša vrsta propisa Europske Unije, kognitivni utjecaj na dominantne nacionalne aktere igra važnu ulogu u njezinom djelovanju. U češkom slučaju, Europska je Unija s priličnim uspjehom utjecala na postavljanje prioriteta u zapošljavanju – interpretaciju problema tržišta rada oblikovali su ciljevi Europske strategije zapošljavanja, što je dovelo do aktivacije i povećanja učinkovitosti politike zapošljavanja. No uzorno funkcioniranje Europske strategije zapošljavanja bilo je presudno za uspješnu i ranu prilagodbu u većoj mjeri nego prikaz službene politike zapošljavanja kao dio predpristupne strategije.