U radu je analiziran socioekonomski položaj osoba s invaliditetom u društvu. U prvom dijelu raspravlja se o socijalnoj isključenosti i siromaštvu kao relativnom pojmu. Autor se poziva na neka novija europska istraživanja vezana za lošiji socioekonomski položaj osoba s invaliditetom u odnosu na druge građane. Nakon toga se osvrće, služeći se oskudnim istraživanjima ove problematike, na položaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj te analizira nalaze istraživanja Kvaliteta života obitelji osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Uzorak se sastojao od 468 osoba s invaliditetom s područja cijele Hrvatske. Podaci su prikupljeni putem polustrukturiranog upitnika. Za analizu su upotrijebljene varijable radnog statusa, samoprocjene materijalne situacije, prosječnih mjesečnih primanja kućanstva, stambenih uvjeta i primanja nekih oblika socijalnih transfera.
Rezultati su potvrdili lošu materijalnu situaciju osoba s invaliditetom. Većina je nezaposlena. Svoje materijalne prilike procjenjuju lošima, što potvrđuju i njihova mjesečna primanja. Dvije trećine teško spajaju kraj s krajem. Stambeni uvjeti nešto su povoljniji. Kad je riječ o socijalnim transferima, dobivaju ih ukoliko su o njima informirani. Smatraju da mogu poboljšati svoju situaciju ukoliko im društvo omogući zapošljavanje te poveća socijalna davanja tako da odgovaraju njihovim potrebama.
Istraživanje je pokazalo, kao i druga europska istraživanja, da su osobe s invaliditetom rizična skupina za siromaštvo.