Zajedno stvarajući rast i radna mjesta: Novi početak za Lisabonsku strategiju
Komisija Europskih zajednica
Sažetak
Izvještaj Europske komisije koji je 2005. godine njegov predsjednik José Barroso izložio na proljetnom zasjedanju Europskog vijeća oslovljava (kao i samo proljetno zasjedanje) europska ekonomska i socijalna pitanja u kontekstu isteka prve polovice ambiciozne Lisabonske strategije donesene 2000. godine. Njom su se čelnici država i vlada obavezali Europsku uniju učiniti najdinamičnijom i najkonkurentnijom na znanju utemeljenom ekonomijom, koja je ujedno sposobna postići održivi ekonomski rast s brojnijim i boljim radnim mjestima, snažnijom socijalnom kohezijom te poštovanjem okoliša. Međutim, rezultati do sada nisu odgovarali aspiracijama rasta i visoke zaposlenosti, proces je učestalo zapinjao i bio raspršen na implementacijskom i pravnom planu. Stoga je ovaj izvještaj zamišljen kao novi vjetar u leđa Lisabonskoj strategiji koji bi pružio oštriji fokus i transparentnije mehanizme u postizanju zajedničkog cilja. U glavnim smjernicama to znači: učiniti Europu privlačnijim mjestom za investiranje i rad, poticanje znanja i inovacije za rast, te stvaranje brojnih i boljih radnih mjesta.
Naglasak je na poticanju tehnološkog razvoja, infrastrukture, usluga, poduzetništva i konkurentnosti kao put koji će donijeti rast te veći broj i bolju kvalitetu poslova. Od mjera socijalne politike naglasak je na razvoju i dostupnosti visokog i cjeloživotnog obrazovanja, te usklađivanju radnih i obiteljskih obaveza u kontekstu novih demografskih obrazaca. U ovome Komisija računa na partnerstvo svih dionika, od regionalnih i nacionalnih vlada, preko poslovnog sektora do civilnog društva. Tijekom 2005. godine ove su smjernice utjelovljene u većem broju europskih dokumenata.
Naglasak je na poticanju tehnološkog razvoja, infrastrukture, usluga, poduzetništva i konkurentnosti kao put koji će donijeti rast te veći broj i bolju kvalitetu poslova. Od mjera socijalne politike naglasak je na razvoju i dostupnosti visokog i cjeloživotnog obrazovanja, te usklađivanju radnih i obiteljskih obaveza u kontekstu novih demografskih obrazaca. U ovome Komisija računa na partnerstvo svih dionika, od regionalnih i nacionalnih vlada, preko poslovnog sektora do civilnog društva. Tijekom 2005. godine ove su smjernice utjelovljene u većem broju europskih dokumenata.
Cijeli tekst: PDF
Revija za socijalnu politiku (Online). ISSN: 1845-6014