U ovom radu istražujemo utjecaj produžene nezaposlenosti na ostale sastavnice procesa socijalnog isključivanja – ekonomsku deprivaciju i socijalnu izolaciju te vjerojatnost zapošljavanja osoba različitih obilježja. Podaci su prikupljeni longitudinalnim istraživanjem, provedenim u dva navrata (2003. i 2004. godine), na uzorku nezaposlenih osoba u Hrvatskoj. Od ukupno 601 sudionika istraživanja, koji su bili nezaposleni u prvom ispitivanju, 394 ostalo je nezaposleno godinu dana kasnije, a 207 uspjelo se zaposliti. Ove dvije skupine sudionika smo usporedili u stupnju financijske prikraćenosti, socijalne izolacije i drugim obilježjima. Rezultati su pokazali da produžena nezaposlenost u Hrvatskoj osiromašuje i socijalno izolira ljude. Tijekom nešto više od godine dana, sudionici koji su ostali nezaposleni, pokazali su znatan pad svojih financijskih resursa i povećanje socijalne izoliranosti, a oni koji su se zaposlili pokazali su poboljšanje materijalnih prilika i smanjenje socijalne izolacije. Uz to je usporedba obilježja onih koji su se zaposlili i onih koji su ostali nezaposleni pokazala da je proces zapošljavanja diskriminativan prema određenim kategorijama nezaposlenih. Najugroženiji pojedinci su osobe starije od 45 godina, niže naobrazbe, siromašne, dugotrajno nezaposlene te pojedinci narušenog psihičkog i fizičkog zdravlja. Kombinacija ovih svojstava praktički onemogućuje zapošljavanje u Hrvatskoj i predodređuje pojedince za položaj socijalno isključenih.