U ovom je radu namjera bila utvrditi raširenost siromaštva, sastav siromašnih, rizične skupine te životne uvjete siromašnih u Hrvatskoj. Početkom 2004. godine Hrvatski Caritas i Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve proveli su istraživanje o siromaštvu u Hrvatskoj. Uzorkom je bilo obuhvaćeno 1216 kućanstava s područja cijele Hrvatske. Prema objektivnoj liniji siromaštva (60% medijana ekvivalentnog dohotka), u Hrvatskoj je 2004. godine 27% kućanstava živjelo u siromaštvu. Stope subjektivnog siromaštva bitno se razlikuju ovisno o načinu mjerenja i kreću se od 15 do 70%. Postoji nekonzistentnost kako među indikatorima subjektivnog siromaštva tako i između indikatora objektivnog i subjektivnog siromaštva. Subjektivne percepcije društvene situacije puno su čvršće povezane s obrascima imitacije referentnih grupa nego s realnim financijskim mogućnostima. Natprosječan rizik siromaštva imaju kućanstva koja vode osobe s osnovnom školom ili manje od toga, umirovljenici te nezaposlene ili neaktivne osobe. Općenito, natprosječan rizik siromaštva imaju kućanstva u kojima žive starije osobe bez drugih dobnih skupina, kao i kućanstva u kojima živi jedna odrasla osoba s ovisnom djecom. Siromašni imaju veću razinu deprivacije od ukupnoga stanovništva na većini pokazatelja, više zdravstvenih problema i slabije šanse da poboljšaju svoju financijsku situaciju. Analiza strukture primanja pokazuje da su plaće najvažniji izvor dohotka za siromašne i za ukupno stanovništvo. No siromašni znatno rjeđe ostvaruju svoj dohodak na tržištu, a više se oslanjaju na državne transfere nego građani općenito. Na kraju su predložene određene mjere ublažavanja siromaštva.