Autor analizira pojam multikulturalnosti na primjeru njemačkog društva, iz kojega nas zapljuskuju valovi “naprednosti” i “prevladanih uskih nacionalnih okvira”. Rezultati analize dobrim su dijelom primjenjivi i na ostala visokorazvijena europska društva. Ti rezultati pokazuju da je više riječ o hinjenoj spremnosti za otvaranje svojega kulturnog i nacionalnog prostora utjecajima stranih kultura. Naime ta spremnost na otvaranje završava na granicama dobro organizirane funkcionalnosti gospodarstva bez udjela drugih etničkih skupina u odlučivanju ili o duhovnim vrednotama. Štoviše, i o tako shvaćenoj i prakticiranoj multikulturalnosti vrlo se proturječno raspravlja i ona se dovodi u pitanje. Nakon tako skicirane i pomalo razočaravajuće zbilje autor nudi pregled nužnih sadržaja kojima bi se pojam multikulturalnosti trebao obogatiti kako ne bi ostao na razini pukog verbalizma.