Autor iznosi jednu načelnu platformu na kojoj bi, po njegovom mišljenju, trebala počivati reforma socijalnog sektora u postsocijalističkim zemljama. Stoga je i njegov pristup problemu normativni, a ne pozitivni. Rad se bavi tranzicijom samo u bivšem Sovjetskom Savezu i u zemljama Istočne Europe. Srž rada čini skupina od devet principa koji se međusobno nadopunjavaju i koji tvore neku vrstu cjeline. Iako su ti principi rezultat subjektivnog stajališta autora, on smatra da oni nisu vezani ni za kakve političke ideologije ili stranke. Normativno razmatranje socijalne reforme utoliko je bitno što postsocijalističke zemlje same moraju otkriti kakav tip socijalne države trebaju, budući da nijedna zemlja u svijetu ne može poslužiti kao primjer.