SOCIJALNE REFORME ZAPADA: OD MILOSRĐA DO SOCIJALNE DRŽAVE
Vlado Puljiz
Izdanje “Revije za socijalnu politiku”, Zagreb, 1997.
Knjiga “Socijalne reforme Zapada: od milosrđa do socijalne države” obuhvaća 153 stranice tiskanog teksta podijeljenog u deset osnovnih poglavlja. Pored toga, u njoj nalazimo uvodnu riječ autora, popis korištene literature te kazalo imena i kazalo pojmova. Bilješke i odgovarajuća literatura navedeni su na kraju svakoga poglavlja, dok je odabrana literatura navedena pri kraju knjige. Literaturu, pretežito stranu, čini 108 bibliografskih jedinica, dok se odabrana literatura sastoji od 40 bibliografskih jedinica, među kojima je oko 10% radova domaćih autora. Kazalo imena i kazalo pojmova koje nalazimo na kraju knjige poboljšavaju transparentnost i uporabivost teksta, što je važno naročito onim njenim korisnicima koji uče socijalnu politiku i žele se obavijestiti o njenoj povijesti.
Knjiga tretira široki vremenski raspon razvoja socijalne politike od srednjeg vijeka pa do kraja Drugog svjetskog rata. U njoj se analizira razvitak socijalne politike u ključnim zemljama Zapadne Europe i SAD. Autor ukazuje na tri temeljna elementa koja su najviše utjecala na nastanak, dinamiku i karakter socijalnih reformi Zapada, a to su: konkretne povijesne okolnosti, karakteristike gospodarskoga i socijalnog razvoja te osnovne vrijednosne orijentacije društva svake od spomenutih zemalja. Tako autor socijalne reforme smješta u konkretne historijske okolnosti i pokušava ih dovesti u vezu sa socijalnim i ekonomskim procesima.
Dok se socijalna problematika u srednjem vijeku i u početnom razdoblju industrijalizacije prati kroz socijalne reforme i djelatnosti u okviru zapadnog društva uzetog u cjelini, dotle se za kasnije razdoblje izdvaja pet zemalja zapadnog svijeta (Njemačka, Francuska, Skandinavija /Švedska/, Velika Britanija i SAD) kao njegovi reprezentanti, a koje su zemlje u teorijskom i praktičnom smislu dale bitan doprinos razvoju zapadne socijalne politike.
Knjiga započinje uvodnim poglavljem posvećenim ishodištima i determinantama socijalne politike. Autor ukazuje na ulogu i značenje države kao ishodišta, nosioca i artikulatora socijalne politike. Osobito ukazuje na nekadašnju ulogu države kao sigurnosne zaštitnice koja prerasta u ulogu socijalnog skrbnika. Među faktorima razvoja socijalne politike autor izdvaja procese modernizacije, socijalne mobilizacije te samostalnu ulogu države u socijalnim reformama. Također upozorava na ulogu religije i ratova kao važnih determinanti razvoja socijalne politike. Završno, deseto poglavlje sadrži kronološki pregled razvoja socijalne politike Zapada počevši od srednjega vijeka pa do godina neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Ovdje se kronološki navode mjere i zakoni koji su odlučujuće djelovali na izgradnju socijalne politike u spomenutim zemljama Zapada. Kronologija socijalne politike Zapada podijeljena je u tri razdoblja i to: do 1850., od 1850. do 1920. te od 1920. do 1950. godine. U kazalu imena navedena je 181 ličnost, a među njima su citirani i autori radova o socijalnoj politici. U kazalu pojmova navodi se 77 jedinica od kojih su neke razrađene s podpojmovima.
Autor ove knjige pokazuje izuzetno sistematičan i akribičan pristup povijesti socijalne politike. To nije bilo jednostavno postići s obzirom na to da se socijalna politika najčešće razvijala, kako piše autor, kao difuzna i rezidualna kategorija, te stoga što ona još uvijek ima relativno fluidan sadržaj. Oskudnost domaćih izvora literature i građe te mali broj autora koji su se u nas bavili teorijskim promišljanjem sustava socijalne politike, usmjerili su autora prema obimnoj zapadnoj literaturi.
S obzirom na takvo stanje nije bilo moguće izvršiti komparaciju s razvojem socijalne politike u našoj zemlji. Međutim, moramo imati na umu da se pitanja koja se danas postavljaju pred socijalnu politiku, od njezina koncepta do konkretnih rješenja u praksi, ubrajaju među temeljna pitanja o kojima ovisi budući razvitak Republike Hrvatske. Istovremeno, očevidno je da na socijalnu politiku Hrvatske više nego ikada utječe međunarodna okolina. Zato je za nas važno poznavanje kako povijesti tako i suvremenih trendova u socijalnoj politici, pogotovo zapadnih zemalja. Nije teško zaključiti, a to je uostalom napisao i sam autor, da će ova knjiga korisno poslužiti studentima koji u svome programu studija imaju sadržaje iz socijalne politike, ali isto tako i svim onima koji na različite načine i na različitim razinama kreiraju ili provode socijalne zakone, programe ili pojedinačne mjere. Broj takvih osoba u nas nije malen te stoga očekujemo da će ova knjiga naći brojno čitateljstvo i da će mu pružiti zanimljive i korisne sadržaje.
Dušan Milinković