Ratni sukobi u Hrvatskoj su rezultirali devastacijom prostora lokalnih zajednica i teškim stradanjima ljudi koji su živjeli u tom socioprostornom ambijentu. Razorenost infrastrukturnih objekata, kuća, stanova, škola, crkava, minirano zemljište, pokradeni i uništeni alati i strojevi, odvedene i nestale životinje učinile su te, uglavnom slabije razvijene ruralne prostore, gotovo nemogućima za obitavanje i egzistiranje ljudi. U ovom radu analiziramo kako nakon rata živi narod na prostorima posebne državne skrbi i koji su sve raspoloživi izvori prihoda stanovnika lokalnih zajednica. Egzistencija većine stanovništva na bivšim ratnim prostorima je svedena na puko preživljavanje. U odnosu na Hrvatsku u cjelini prihodi od rada su manje zastupljeni u ukupnim prihodima u većini općina/gradova na prostorima posebne državne skrbi. Najteža je situacija u ruralnim općinama, čiji je gospodarski potencijal vrlo mali, a time i mogućnosti ratnih migranata da vlastitim radom osiguraju egzistenciju sebi i svojoj obitelji. Značajan egzistencijalni izvor je svakako mirovina, koja čini oko petine ukupnih sredstava egzistencije povratnika i useljenika, što je slično hrvatskom prosjeku. Na bivšim ratnim prostorima je utoliko i nešto više onih osoba koje su bez prihoda, što njihovu egzistenciju čini potpuno ovisnom o drugima, kako o ostalim članovima obitelji, humanitarnim organizacijama, državnim institucijama i drugim akterima hrvatskog društva/države.