Opsežne mirovinske reforme uglavnom se danas provode u postsocijalističkim tranzicijskim zemljama, kao i u nekim zemljama Trećeg svijeta (Latinska Amerika). Zapadne zemlje, mada također suočene s krizom mirovinskih sustava, zbog pogoršanja omjera zaposlenih i umirovljenika, vrše u njima manje preinake. Italija je u tom pogledu iznimka. U ovoj je zemlji 1995. godine provedena dalekosežna mirovinska reforma, koja će, prema nekim ocjenama, bitno utjecati na razvoj talijanskog gospodarsva i društva. Treba napomenuti da nije riječ o prelasku na model kapitaliziranih mirovinskih fondova, nego se radi o temeljitoj reformi sustava međugeneracijske solidarnosti unutar kojeg se visina mirovina dovodi u tijesnu ovisnost o sumi uplaćenih doprinosa osiguranika. Italija je 1995. godine provela najradikalniju reformu mirovinskog sustava u Zapadnoj Europi. Reforma je uslijedila nakon dvadesetgodišnjih rasprava, nekoliko pokušaja i manjih promjena mirovinskog sustava, od kojih je najznačajnija bila ona iz 1992. godine.