Revija za socijalnu politiku, Svezak 5, Br. 2 (1998)

Veličine fonta:  Mali  Srednji  Veliki
POKAZATELJI O MIROVINSKIM SUSTAVIMA U ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE

POKAZATELJI O MIROVINSKIM SUSTAVIMA U ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE

VRSTE MIROVINSKIH PRIMANJA

Izvori prihoda koje Europljani dobivaju u starosti mogu se podijeliti u četiri kategorije: zakonom propisane ili državne mirovine, profesionalne (zaposleničke) mirovine (occupational pensions), osobne mirovine i prihodi od rada ili osobne štednje. Relativna visina prihoda iz svakog od ovih izvora ovisi o više čimbenika i varira od jedne do druge zemlje.

Što se tiče zakonski obveznih mirovina, u svim zemljama Europske unije osobe bez drugih prihoda koje dosegnu odreenu dob dobivaju minimalnu mirovinu za umirovljene radnike. Obvezna mirovina može se sastojati od dva dijela: univerzalna starosna mirovina i dodatna, uz plaću vezana mirovina. Takav je slučaj u Nizozemskoj, Danskoj, Švedskoj, Finskoj, Irskoj i Velikoj Britaniji. U nekim drugim zemljama nema jedinstvenog mirovinskog sustava nego je mirovina utemeljena na profesionalnom (zaposleničkom) statusu. Oni koji su izvan takvog sustava (npr. samozaposleni i obiteljski radnici) mogu dobiti univerzalna minimalna socijalna davanja (socijalna pomoć). Takva je situacija u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Belgiji, Luksemburgu, Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj.

Profesionalne (zaposleničke) mirovine mo gu biti različite. Prije svega, razlikujemo obvezne i dobrovoljne mirovine. Zatim, zaposleničke mirovine mogu biti vezane uz kompaniju ili granu djelatnosti. Meutim, značajno je da su ovom vrstom mirovina u svim zemljama-članicama pokriveni svi zaposleni. Nadalje, u osam zemalja-članica (Švedska, Finska, Danska, Velika Britanija, Nizozemska, Francuska, Njemačka i Grčka) zaposlenički su mirovinski sustavi obvezni za posebne, a dobrovoljni za druge skupine zaposlenika. Ovim dodatnim sustavima upravljaju državna tijela. U preostalih sedam zemalja (Irska, Belgija, Luxemburg, Austrija, Italija, Španjolska i Portugal) članstvo u zaposleničkim mirovinskim sustavima tretira se kao element naknade za rad.

U pogledu osobnih mirovina, neke države-članice EU daju povlastice za osobne mirovine koje su dodatak temeljnim državnim mirovinama. To je posebno slučaj u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Španjolskoj i Portugalu.

Prihode od rada, pored obveznih mirovina, mogu ostvarivati umirovljenici u svim zemljama. Jedino je Španjolska uvela restrikcije.

REFOME MIROVINSKIH SUSTAVA

U svim zemljama EU priznaju nužnost mirovinskih reformi s ciljem kontrole mirovinskih deficita i pripreme za “umirovljenički bum” u prvim decenijama 21. stoljeća. Neke su zemlje već provele značajne reforme kao Francuska (1993.), Italija (1995.) i Švedska (1998.).

U pogledu ranog umirovljenja poznato je da je deset zemalja, posebno 80-ih godina, uvelo takvu mogućnost. Meutim, Njemačka i Danska nedavno su uvele redukciju ranog umirovljenja.

Takoer se uvodi parcijalno umirovljenje koje znači podjelu vremena izmeu rada i umirovljenja (npr. u Danskoj i Njemačkoj), kao i fleksibilno umirovljenje zahvaljujući kojem radnici mogu birati kada će ići u mirovinu unutar odreenog razdoblja (Belgija i Italija).

Većina zemalja podiže dob umirovljenja, a pri tome se u pravilu izjednačava dobna granica umirovljenja za muškarce i žene (Austrija, Njemačka, Grčka, Portugal, Velika Britanija). Italija i Švedska uvele su minimalnu dob umirovljenja.

Doprinosi za mirovine proteklih su godina podignuti u svim zemljama-članicama EU. U Francuskoj i Italiji povećano je kontributivno razdoblje za punu mirovinu, a u Belgiji je uvedena nova vrsta doprinosa kategorijama zaposlenih s višim plaćama!

Uglavnom se nastoje smanjiti mirovine. To se postiže na razne načine. Npr. vezivanjem mirovina uz uplaćene doprinose, a ne plaće (Italija i Švedska) ili mijenjanjem metoda obračuna mirovina u odnosu na plaće (Austrija, Francuska). U Danskoj i Nizozemskoj temeljne se starosne mirovine računaju uzimajući u obzir druge prihode umirovljeničkih obitelji, a u Danskoj se takve mirovine vežu uz poreze. U Velikoj Britaniji i Italiji promijenjeni su načini usklaivanja mirovina, a Finska je smanjila mirovinski maksimum koji mogu primiti zaposleni u javnom sektoru.

U nekim se zemljama potiču dodatni, fondovski mirovinski sustavi, kao u Danskoj, Italiji i Švedskoj. Takoer se osobne mirovine stimuliraju u Francuskoj kao i u nekim drugim zemljama.

Konačno, općenito se poboljšavaju propisi radi zadovoljavanja osnovnih potreba umirovljenika. Tako su najniže mirovine povišene u Grčkoj i Portugalu, a u Portugalu se one usklauju s plaćama. Nadalje, prema presudi Europskog suda, radnici zaposleni s djelomičnim vremenom moraju se uključiti u mirovinske sustave.

U Tablici 1. navedeni su pokazatelji o uvjetima umirovljenja u zemljama-članicama EU i to dob umirovljenja, minimalni uvjeti za temeljnu mirovinu, kontributivno razdoblje za temeljnu mirovinu te način usklaivanja mirovina.

 

Tablica 1.

Zakonom propisane temeljne mirovinske sheme u Europskoj uniji: uvjeti i pristupi

Zemlja

Dob umirovljenja

Minimalni uvjeti za
temeljnu mirovinu

Razdoblje doprinosa za
punu temeljnu mirovinu

Usklađivanje mirovine

Austrija

Muškarci: 65
Žene: 65
(Za žene se dob
umirovljenja povećava dok se 2024. ne
izjednače s
muškarcima)

15 godina
(180 mjeseci
doprinosa)

45 godina

Jednom godišnje,
vezano uz neto plaće

Belgija

60-65 (fleksibilno)

Ne postoje

Muškarci: 45 godina
Žene: 40 godina

Jednom godišnje prema životnom standardu.
Automatski, prema
cijenama na malo ako
je indeks promjene 2% ili više.

Danska

67

Trogodišnji boravak
između 15. i 67.
godine

Četredesetgodišnji
boravak između 15. i
67. godine

Jednom godišnje prema plaćama

Finska

65

Trogodišnji boravak
nakon 16. godine

Četrdesetgodišnji
boravak između 16. i
65. godine

Jednom godišnje, prema indeksu troškova života

Francuska

60

Kvartalno osiguranje

151 kvartal (povećava
se na 160 u 2003.)

Jednom godišnje prema cijenama i plaćama

Grčka

Muškarci: 65
Žene: 60
(65 od 1993.)

4.500 dana uplate
doprinosa (4.200 do 1992.)

7.800 dana za osigurane od 1992.

Vezano za povećanje mirovina u državnim službama

Irska

65 (umirovljenička
mirovina)
66 (starosna
mirovina)

Vezano za dob prije 55; doprinosi kroz 156
tjedana s 24-tjednim
prosjekom godišnje (20-tjednim za starosne)

Prosječno 48 tjedana godišnje

Jednom godišnje

Italija

Muškarci: 62
Žene: 57 (postupno se povećava na 65/60 za
1 godinu svakih 18
mjeseci)

Doprinosi tijekom 16
godina (povećava se
za 1 godinu svake 2
godine)

40 godina

Jednom godišnje prema radničkim troškovima života

 

Zemlja

Dob umirovljenja

Minimalni uvjeti za
temeljnu mirovinu

Razdoblje doprinosa za
punu temeljnu mirovinu

Usklađivanje mirovine

Luxemburg

65

Osiguranje tijekom 120 mjeseci

40 godina

Automatski prema
cijenama ako je indeks promjene veći od 2,5%, jednom godišnje prema zaradama

Nizozemska

65

Ne postoje

50 godina

Dva puta godišnje
prema prosjeku
ugovorenih plaća

Njemačka

65 u načelu

Osiguranje tijekom 60 mjeseci

do 45 godina

Jednom godišnje
prema prosjeku neto
raspoloživih prihoda

Portugal

Muškarci: 65
Žene: 62,5
(65 od 1999.)

15 godina s minimalno 120 dana godišnje

40 godina

Jednom godišnje
prema inflaciji

Španjolska

65

Doprinos koji se odnosi na zadnjih 15 godina,
uključujući minimalno 2 godine od 8 koje su
neposredno prethodile umirovljenja

35 godina

Jednom godišnje
prema očekivanim promjenama u
indeksu potrošačkih cijena

Švedska

65

Trogodišnji boravak

Kvalificirani rezident
u 65.

Jednom godišnje,
prema cijenama

Velika Britanija

Muškarci: 65
Žene: 60 (povećava
se na 65, 2010-2020)

50 doprinosa prije
1975., ili 25% radnog
vijeka

90% pojedinačnog
radnog vijeka

Barem jednom
godišnje, prema
općoj razini cijena

 

U Tablici 2. su podaci o izdacima za starosne mirovine u 12 zemalja-članica Europske unije (bez Austrije, Švedske i Finske), zatim udjel umirovljeničke u ukupnoj populaciji te mirovinskim troškovima po umirovljeniku u odnosu na prosječni nacionalni bruto proizvod per capita.

 

Tablica 2.

Korisnici i izdaci za starosne mirovine

 

Starosne
mirovine*
(u % BDP-a)

Stanovništvo
iznad dobne
granice
umirovljenja
(% ukupno)

Ranije
umirovljenje
(% ukupnog
stanovništva)

Ukupno
umirovljenje
(% ukupnog
stanovništva)

Troškovi
po jednom
umirovljeniku
(% BDP-a
per capita)

Belgija
1980.
1993.


11,0
11,9


16,4
16,8


2,8
3,5


19,2
20,3


57,5
58,9

Danska
1980.
1993.


10,0
11,0


12,5
13,7


2,3
3,1


14,7
16,7


67,7
65,6

Njemačka
1980.
1993.


11,9
12,1


17,1
19,9


1,1
1,1


18,3
21,8


65,3
55,6

Grčka
1980.
1993.


6,1
10,2


14,6
18,0


1,9
3,6


16,5
21,5


37,0
47,6

Španjolska
1980.
1993.


7,2
9,4


11,0
14,4


1,8
2,1


12,8
16,5


55,8
56,7

Francuska
1980.
1993.


10,5
12,7


17,1
19,7


1,2
1,1


18,3
20,8


57,4
61,2

Irska
1980.
1993.


6,2
5,7


10,1
11,4


0,7
1,0


10,8
12,4


57,3
46,2

Italija
1980.
1993.


9,9
15,4


18,1
24,7


1,5
1,9


19,5
26,6


50,9
57,8

Luxemburg
1980.
1993.


12,0
11,2


14,0
13,8


2,2
4,1


16,2
17,9


74,2
62,8

Nizozemska
1980.
1993.


9,5
11,9


11,5
13,0


1,1
1,6


12,5
14,6


76,1
81,4

Portugal
1980.
1993.


4,6
7,0


12,6
15,6


4,5
4,4


17,1
19,9


26,7
35,3

 

 

 

Starosne
mirovine*
(u % BDP-a)

Stanovništvo
iznad dobne
granice
umirovljenja
(% ukupno)

Ranije
umirovljenje
(% ukupnog
stanovništva)

Ukupno
umirovljenje
(% ukupnog
stanovništva)

Troškovi
po jednom
umirovljeniku
(% BDP-a
per capita)

Velika Britanija
1980.
1993.


8,5
10,8


17,6
18,2


1,0
0,7


18,5
19,0


45,8
57,1

EUR
1980.
1993.


10,0
11,9


16,0
19,0


1,6
1,7


17,6
20,8


57,0
57,2

* Starosne mirovine uključuju i obiteljske mirovine.

Izvor : Eurostat, ESSPROS database, Demographic Statistics and Community Labour Force Survey

U svim zemljama EU od 1980. do 1993. godine udio troškova za starosne i obiteljske mirovine porastao je od 10,0 na 11,9% BDP-a. Najznačajnije je povećanje bilo u Italiji (od 9,9 na 15,4%), a najmanje u Njemačkoj (od 11,9 na 12,1%) dok je u Irskoj i Luxemburgu došlo čak do smanjenja udjela troškova u BDP-u (Irska: od 6,2 na 5,7%, a Luxemburg: od 12,0 na 11,2%).

U Tablici 3. sadržani su podaci o vrijednosti aktiva (imovine) pojedinih zemalja-članica EU iz kojih se financiraju dodatne mirovine. Kao što vidimo najveća je vrijednost tih aktiva u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Nizozemskoj. Luxemburg praktično nije imao tih aktiva, a relativno je mala vrijednost mirovinskih aktiva bila u južnoeuropskim zemljama: Grčkoj, Italiji, Portugalu i Španjolskoj, ali i u Francuskoj, što je svakako u vezi s modelima mirovinskih sustava.

 

Tablica 3.

Procjene aktiva koje služe za pokrivanje dodatnih mirovina u zemljama EU (u nacionalnoj valuti i u ECU-ima)

Zemlja

Tip institucija koje
drže vrijednosti

Godina

Procjene vrijednosti (u mln)

 

 

 

U nacionalnoj
valuti

ECU

Belgija

- grupno osiguranje
- mirovinski fondovi

1991.
1991.

503.442 BF
206.000 BF

11.923
4.879

Danska

- životno osiguranje
- osobni računi u bankama
- mirovinski fondovi

1991.
1991.
1991.

222.000 Dkr
76.400 Dkr
129.200 Dkr

28.071
9.660
16.337

Francuska

- AGIRC/ARRCO
- drugi fondovi

1991.
1992.

140.000 Fr
168.800 Fr

20.077
24.648

Njemačka

- knjižene rezerve
- Pensionskassen
- drugo

1992.
1992.
1992.

250.000 DM
95.000 DM
88.000 DM

123.743
47.022
43.557

Grčka

- mirovinski fondovi

1989.

398.100 Drs

2.226

Irska

- mirovinski fondovi

1992.

9.700 IRL

12.751

Italija

- mirovinski fondovi

1991.

11.250.000 L

7.337

Nizozemska

- fondovi privatnog sektora
- javni sektor

1992.
1992.

240.485 FL
187.075 FL

105.716
82.237

Zemlja

Tip institucija koje
drže vrijednosti

Godina

Procjene vrijednosti (u mln)

 

 

 

U nacionalnoj
valuti

ECU

Portugal

- mirovinski fondovi

1992.
VI/1993.

452.000 ESC
556.400 ESC

2.587
3.185

Španjolska

- mirovinski fondovi
- individualni računi
- mutualističke udruge

1992.
1992.
1992.

658.352 Pta
424.619 Pta
850.000 Pta

4.968
3.204
6.414

Velika Britanija

 

1991.

344.000 UKL

490.719

Bilješke:

Njemačka: Druga aktiva uključuje potporne fondove i direktno osiguranje.

Grčka: Samo pomoćni i obvezni fondovi.

Luxemburg: Mirovinska aktiva je beznačajna.

Velika Britanija: Ukupno je neto aktiva osiguravajućih kompanija u Velikoj Britaniji iznosila 277.000 milijuna funti u 1990. godini; podatak u ovoj tablici uključuje životno osiguranje, opće osiguranje i biznis vezan uz mirovine.

Izvor podataka:
Pension schemes in the EU Member State , Eurolink Age, London - Bruxelles, 1996.

Priredio: Vlado Puljiz



Revija za socijalnu politiku (Online). ISSN: 1845-6014