Članak je posvećen opravdanosti i iskustvima s programom workfarea. Prema tom programu radno sposobni pojedinci dobivaju novčanu pomoć samo ako pristanu sudjelovati u programima zapošljavanja i prihvate ponuđeni posao. Workfare je sustav koji zahtijeva aktivnosti temeljene na radu kao uvjet za ostvarivanje naknade. Glavni cilj predložene reforme sustava socijalne skrbi u RH je preoblikovanje programa i politike radnog aktiviranja korisnika kako bi napustili sustav socijalne skrbi i uključili se u svijet rada. U RH mnogi su ljudi nezaposleni ili je njihova zapošljivost mala, pa su ozbiljno izloženi ekonomskom siromaštvu i socijalnoj isključenosti. Rad se općenito smatra najboljim oblikom socijalne skrbi, pa je povećanje stope zaposlenosti postao ključni cilj socijalne politike i politike tržišta rada. To je posebno važno za Hrvatsku, gdje je velik dio radno sposobnih korisnika u sustavu socijalne skrbi dugo nezaposlen.U članku, nakon uvodnih napomena, navodimo neke od prednosti i samo neke od najčešćih kritika koje ističu zastupnici i protivnici workfarea. Nakon toga podrobnije objašnjavamo pojam i izlažemo stanje u pogledu njegove primjene u više zemalja širom svijeta koje je uglavnom pozitivno i ohrabrujuće. Prije zaključnih napomena dajemo kratak osvrt na neke programe koji su se provodili u Hrvatskoj, a imaju određena obilježja workfarea. Vjerujemo da je zbog više razloga potrebno ozbiljno razmotriti uvođenje tog sustava u Hrvatsku, pogotovo stoga što bi takav program trebao biti dio širih mjera socijalnog uključivanja.