U radu je opisan proces javne deinstitucionalizacije skrbi za djecu u Europi. Pritom su se koristili pokazatelji kao što su čestina izdvajanja, odnos institucionalnog i izvaninstitucionalnog zbrinjavanja, duljina i razlozi smještaja. U Europi broj djece koja su smještena u ustanovama je u stalnom opadanju, što je prvenstveno posljedica razvoja alternativnih oblika zbrinjavanja. Ipak, usporedba je pokazala da su razlike među europskim zemljama velike. Dok je u zemljama sjeverne i zapadne Europe proces deinstitucionalizacije u završnoj fazi, u zemljama srednje i istočne Europe je na početku. Ipak svugdje se razvija svijest da je taj proces nužan i neizbježan. U drugom dijelu rada uspoređena je situacija u Hrvatskoj u odnosu na druge europske zemlje. Pokazalo se da je u nizu značajnih pokazatelja Hrvatska primjer dobre prakse javne skrbi za djecu u jugoistočnoj Europi.