U članku je prikazan dio rezultata opsežnijeg istraživanja pod naslovom “Hrvatsko radništvo i socijalna pravda”. U prvome dijelu ispitanici su najprije ocijenili važnost, a potom dosadašnju ostvarenost 10 “najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske” (čl. 3 Ustava). Rezultati pokazuju da hrvatsko radništvo u vrlo visokom stupnju prihvaća sve ustavne vrednote (u mogućem rasponu od 1 do 5 zajednička a. s. = 4,59), ali da je vrlo kritično u ocjeni njihove ostvarenosti (2,55). Socijalna pravda treća je po rangu prihvaćenosti (4,72), a posljednja po ocjenama ostvarenosti (1,99). Radnici koji, po vlastitoj ocjeni, žive lošije od prosjeka i lošije nego prije rata u prosjeku više prihvaćaju socijalnu pravdu i strože ocjenjuju njezinu ostvarenost, ali razlike u odnosu na one koji žive bolje od prosjeka i bolje nego prije rata nisu velike ni onda kad su statistički značajne. U drugom dijelu istraživanja ispitana je prihvaćenost šest “načela socijalne pravde”. Rezultati pokazuju da i “subjektivno bogatiji” i “subjektivno siromašniji” najviše prihvaćaju načelo jednakih šansi, a najmanje načelo jednakosti zarada, ali siromašniji potonjem načelu daju nešto više ocjene. Rezultati pokazuju i to da su razlike između “siromašnih” i “bogatih” nešto (ne mnogo) veće kad se vlastiti sadašnji životni standard uspoređuje s predratnim, nego kad se uspoređuje s prosjekom.