Na početku autor definira obiteljsku politiku i ističe njeno razlikovanje u odnosu na populacijsku politiku. Potom govori o povijesti obiteljske politike, posebno izdvajajući slučaj Francuske i Švedske. Na obiteljsku su politiku u posljednjim desetljećima utjecale demografske promjene, a najviše opadanje fertiliteta i starenje populacije, masovno zapošljavanje žena te pluralizacija obiteljskih oblika. Autor izdvaja dvije tipologije obiteljske politike, kojima je temeljni kriterij razlikovanja odnos prema obiteljskom i vanjskom radu žene. Jedna skupina europskih zemalja obiteljsku politiku prilagođava modelu jednog (muškog) hranitelja, druga skupina zemalja pruža ženi s djecom mogućnosti izbora da se zaposli ili pak ostane kod kuće, dok treća skupina snažno podržava zapošljavanje žena. Obiteljske se politike razlikuju i s obzirom na to daju li prioritet vanjskim uslugama obitelji ili ih, pak, financijski podržavaju. Zbog nastojanja da se kontroliraju socijalni troškovi u posljednje se vrijeme izbjegavaju skupe vanjske usluge obitelji, a prednost se daje dužim dopustima roditeljima, kao i novčanim potporama siromašnijim obiteljima.