Ovaj rad se bavi socijalnom problematikom invalida. U uvodnom dijelu autor se osvrće na definiciju, uzroke i udio invalida u općoj populaciji. Zatim daje kritički povijesni prikaz odnosa društva prema takvim osobama, posebno naglašavajući metamorfozu stavova prema njima. U tom kontekstu se prikazuje utemeljenje i djelovanje izdvojenog tj. segregacijskog sustava koji nije korespondirao s otvorenim tj. općim sustavom edukacije i socijalizacije. Kritikom tog sustava naznačavaju se prednosti integracije i zagovara školovanje, rad i život invalida u otvorenoj socijalnoj sredini. Kreiranjem i vrednovanjem uspješnosti socijalne integracije na internacionalnoj i nacionalnim razinama došlo se do relevantnih spoznaja koje su poslužile kao smjernice za izradu strategije politike i programa integracije za razdoblje do 2010. godine. Ključni činitelj te strategije je zalaganje za socijalna, ekonomska, kulturna, civilna i politička prava svih, pa i invalida. Na kraju su naznačeni mogući pravci aktivnosti u Republici Hrvatskoj koji bi mogli biti u funkciji kreiranja socijalne politike i socijalne skrbi usmjerene u pravcu ostvarivanja društva pluralne demokracije, društva ljudskih prava, društva svih njegovih članova, društva socijalne pravde i društva socijalnih pogodnosti.