Definiranjem “privatne škole s pravom javnosti” u hrvatskom je obrazovnom sustavu otvoren proces institucionalizacije javnog interesa na kvalitativno novim načelima. Decentralizacijom, komercijalizacijom i potom privatizacijom kvalitativno se povećavaju mogućnosti različitih organizacijskih rješenja u obrazovanju. U radu je predstavljen analitički okvir definiranja obrazovne politike u tranzicijskim uvjetima. Istodobno se proces privatizacije prati kao oblik društvene inovacije u funkciji promjena u obrazovanju.