Tema članka su izvansudski postupci koji pod nazivom “obiteljsko posredovanje” obuhvaćaju različite oblike i načine nekonfliktnog rješavanja nesuglasica među članovima obitelji. Smatra se da su takvi postupci izraz opće društvene demokratizacije koja građanima priznaje sposobnost za odgovorno samoodlučivanje o sebi i svojoj djeci. U članku je prikazana Preporuka Vijeća Europe No. R(98)1, s naglaskom na načelima koja bi europske države trebale primijeniti u propisima o obiteljskom posredovanju, odnosno u praksi. Osim Preporuke, izložena su mišljenja o obiteljskom posredovanju koja su stručnjaci VE obznanili na posebnoj tematskoj konferenciji (Strasbourg, 1998.). Podatke iz Preporuke i mišljenja stručnjaka VE o obiteljskom posredovanju autorica je usporedila sa stanjem u hrvatskom pravnom sustavu, u kojemu je obiteljsko zakonodavstvo propisalo (još 1978. god.) obvezan, izvansudski postupak mirenja bračnih drugova prije razvoda braka. Od 1997. godine u Hrvatskoj postoje novi propisi o savjetovalištima koja pružaju stručnu pomoć u raznim životnim krizama (u Zakonu o socijalnoj skrbi, 1997.) te o postupku posredovanja koji je prije rastave braka obvezan ako u braku ima maloljetne djece (odredbe u Obiteljskom zakonu, 1998.). Autorica smatra da bi za obiteljsko posredovanje – kakvo preporučuje VE – u Hrvatskoj trebalo (uz postojeće modele stručne pomoći) razviti i ponuditi na izbor građanima nove, privatno organizirane, raznovrsnije posredničke usluge.